Među njima ističe se Roberto Visiani (1800-1878) hrvatski botaničar talijanskog podrijetla koji je temeljito pristupio istraživanju dalmatinske flore. Osim toga surađivao je i s brojnim domaćim botaničarima, botaničarima amaterima, sakupljačima, a rezultat suradnje je njegovo kapitalno djelo Flora Dalmatica koje predstavlja važan doprinos europskoj botanici. Visianijev bogat herbariji danas se nalazi među drugim herbarima u ‘Istituto di Botanica e Fisiologia Vegetale’ Sveučilišta u Padovi.
Doprinos botanici ostavio je i Domenico Pappafava (rođen 1815. Zadar). Iako po struci pravnik, zanimanje prema botanici dovelo ga je do zbirke, prema procjeni Špire Brusine, od dvadeset tisuća vrsta biljaka. Pappafavin herbarij smatra se najbogatijim dalmatinskim herbarijem. Sadrži biljne materijale prikupljene iz raznih dijelova svijeta u suradnji s uglednim inozemnim botaničarima. Unatoč povijesno ratnim turbulencijama (bombardiranje Zadra, Drugi svjetski rat) i zubu vremena herbarij je dijelom sačuvan.
Zanimljivo je i to da je Pappafava spojio botaniku i umjetnost pa se uz herbarij nalazi i zbirka bakropisa koju je dao naručiti (Iconografia botanica). Također, vrijedno je spomenuti osim botaničkog doprinosa njegov značaj za razvoj svilogojstva. Svjedoci tog vremena su stabala murve (dud) koje doduše kod nas ne služe više za proizvodnju svile, ali nam zato ljeti rade debeli hlad. Eto, kad god vidite stablo murve ma gdje god bili sjetite se skupocjene i prestižne svile kojoj malo tko može odoljeti i koju s razlogom nazivaju kraljicom vlakana. Još zanimljivije je da te famozne niti rade zadivljujuća stvorenja, malene gusjenice dudovi svilci koji, ne znajući, i dalje diktiraju tempo ljudskoj vrsti.
Blog
Počeci botanike u Dalmaciji
